Marcijan, Flavije (latinski Flavius Marcianus [fla:'wi·us marki·a:'nus]), istočnorimski car (Trakija, oko 392 – Carigrad, 27. I. 457). Skromna podrijetla, kao sin tračkoga vojnika rano je pristupio rimskoj vojsci i tijekom relativno nezapažene karijere dosegnuo titulu domestika. Neočekivano je proglašen carem 450. nakon smrti Teodozija II., najvjerojatnije dogovorom utjecajnih generala Aspara i Zenona s carevom sestrom Pulherijom, koju je pritom oženio da bi osnažio svoj položaj. Uskratio je plaćanje danka Hunima, što je bio rizičan potez koji se pokazao uspješnim kada je 453. Atila iznenada umro. Unatoč tome što je oprostio porezna dugovanja, smanjio novčane naknade za službenike pri investituri i ukinuo porez na senatorsku zemlju, ostavio je punu državnu riznicu. Sazvao je četvrti ekumenski koncil u Kalcedonu 451. koji je poništio odluke Teodozijeva Efeškog koncila iz 449., osudio monofizitizam i ponovio osudu nestorijanizma, te donio kristološko tumačenje o dvije naravi Krista unutar jedinstvene osobe. Odluke koncila izazvale su nezadovoljstvo među kršćanima Egipta i Sirije, većinski sklonima monofizitizmu, te potaknule manje pobune i daljnje udaljavanje istočnih provincija od središta carstva. Za mirne vladavine poveo je nekoliko upada na prekodunavske hunske teritorije, od upada susjednih naroda obranio rubna područja Egipta, Sirije i Armenije, a u planiranju velikoga pohoda na sjevernu Afriku protiv Vandala spriječila ga je smrt.
