Marinović, Ante, hrvatski pravni povjesničar (Blato na Korčuli, 9. XII. 1918 – Dubrovnik, 2. III. 2011). Godine 1948. diplomirao pravo u Zagrebu. Radio u povijesnim institutima JAZU-a u Zagrebu 1949–50. i Dubrovniku 1950–71., gdje se specijalizirao za paleografiju, arhivistiku i pomoćne povijesne znanosti. Od 1971. do umirovljenja 1987. bio je redoviti profesor na Višoj pomorskoj školi (poslije Fakultet za pomorstvo) u Kotoru, gdje je predavao ekonomiku turizma. Proučavao je pomorskopravnu povijest hrvatskih srednjovjekovnih primorskih komuna te prošlost Dubrovačke Republike. Objavljivao arhivsku građu o dalmatinskim komunama, surađivao u više stručnih edicija, a osobito su vrijedne njegove rasprave o lokalnoj samoupravi, bratovštinama i povijesti pomorskoga prava u Dubrovačkoj Republici. Uređivao je Zbornik Fakulteta za pomorstvo u Kotoru (1975–87) te sudjelovao u izradbi enciklopedijskoga Rječnika srednjovjekovnoga latiniteta Jugoslavije (Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae, I–II, 1973–78). Djela: Dubrovačko pomorsko pravo / Ius maritimum civitatis Ragusii (I–II, 1998–2005), Dubrovačko carinsko pravo / Ius doanae (vectigalis, portorii) civitatis Ragusii (I–II, 2008–16), Povijest razvitka srednjovjekovnoga dubrovačkog zemljišnika: Crna knjiga o Astarei (2013).
