markiz (franc. marquis < starofranc. marchis, izvedeno iz germ. marka; engl. marquess ili marquis, tal. marchese, španj. marqués).
1. U karolinško doba markgrof (njemački Markgraf), plemić kojemu vladar povjerava upravu nad nekim pograničnim područjem, odnosno markom ili markgrofovijom.
2. U kasnijim stoljećima, plemićki naslov koji se po stupnju plemstva nalazi ispod vojvode, a iznad grofa, odnosno, u britanskom plemstvu, earla (prvi takav naslov dodijeljen je 1385). Može označavati počasni naslov ili naslov koji viša vlast dodjeljuje za pojedine dužnosti. Markiza je naslov za plemkinju kojoj je suprug markiz.
