Mihael VII. Duka (grčki Μιχαὴλ Δούϰας, Mikhaḕl Doúkas), bizantski car od 1071 (?, oko 1050 – ?, 1090). Najstariji sin Konstantina X. Duke te njegov suvladar od 1059. Stupio na prijestolje 1071. pošto je njegov poočim Roman IV. Diogen bio svrgnut nakon poraza u bitki kod Manzikerta (Malazgirt). Razdoblje Mihaelove vladavine obilježilo je gospodarsko slabljenje Bizanta, pad vrijednosti novca, rast cijena, vojne pobune i učvršćenje Seldžuka u Maloj Aziji. Snažan utjecaj u državnoj upravi imali su dvorski službenici, od kojih se osobito isticao ugledni bizantski filozof Mihael Psel. Pod pritiskom bizantskog vojskovođe Nikefora Brijenija i stratega Anatolijske teme Nikefora III. Botanijata odrekao se 1078. carske vlasti i povukao u samostan. Netom prije smrti postao je biskupom Efeza.
