struka(e):

mikroseizmički nemir (mikro- + grč. σεισμóς: potres), podrhtavanje tla kojemu amplitude najčešće ne prelaze 10 µm, može biti zabilježeno seizmografom, a izvor nije potres, već najčešće morski valovi i vjetar (meteorološki mikroseizmički nemir), u manjoj mjeri industrija ili prometnice. Najveće se amplitude bilježe u priobalnome području za ciklonâ, a kada središte ciklone stigne nad kontinent, mikroseizmički nemir znakovito opada.

Uzrok mikroseizmičkoga nemira može se odrediti prema duljini perioda vibracija: ako je period kraći od približno 2 s, mikroseizmički nemir uzrokovan je prometom, industrijom, vodopadima i lokalno je ograničen; ako je period od približno 3 do 10 s, mikroseizmički nemir uzrokovan je ciklonom nad oceanom i zahvaća široko područje (kontinent). Primjerice, mikroseizmički nemir u Zagrebu uzrokovan jakim nevremenom nad Jadranom ima period 3 do 4 s, nevremenom nad Atlantikom 6 do 7 s.

Mikroseizmički nemir ne stvara štete, niti ga ljudi osjećaju, omogućuje praćenje oluja s velike udaljenosti, ali nepoželjan je na seizmogramu kojim se prate potresi jer može prekriti važne dijelove zapisa potresa. Mikroseizmički nemir ne smije se zamijeniti s mikropotresom, tj. potresom magnitude manje od 3 po Richterovoj ljestvici.

Citiranje:

mikroseizmički nemir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 1.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mikroseizmicki-nemir>.