Morović, naselje u Srijemu, 15 km južno od Šida, Srbija; 1774 st. (2011). Leži na ušću rijeke Studve u Bosut. Romaničko-gotička katolička crkva sv. Marije (XIII–XIV. st.) ubraja se u najstarije sačuvane arhitektonske spomenike Srijema; pravoslavna crkva Rođenja Bogorodice iz 1834. Poljodjelstvo (industrijsko bilje, žitarice i dr.); stočarstvo (uglavnom svinja). Lov, ribolov. Drvna industrija. – Od XIII. st. središte velikog imanja u vlasništvu knezova Morovićkih te sjedište istoimenog arhiđakonata (od 1239). Od polovice XV. st. trgovište. Nakon izumrća knezova Morovićkih 1476., kralj Matija Korvin predao je 1484. imanje sinu Ivanišu Korvinu, a nakon njegove smrti došao je u posjed kraljevskog savjetnika Ladislava Mora. God. 1529. osmanska vojska osvojila je mjesto, koje je pod osmanskom vlašću ostalo do Bečkoga (Velikoga) rata 1684–99. Za osmanske vlasti bilo je sjedište nahije iločkoga kadiluka, a nakon 1580. važno trgovište i prometno križište sa skelom na Bosutu. Za ratova s Osmanlijama dio starosjedilačkoga hrvatskog stanovništva odselio se prema Valpovu, a muslimansko se povuklo prema Bosni. Početkom XVIII. st. u selo se naselilo i stanovništvo pravoslavne vjere. Morovićka župa odcijepljena je 1781. od Pečuške biskupije i pripojena Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Uređenjem Vojne krajine u XVIII. st. uspostavljena je u Moroviću satnija Petrovaradinske pukovnije. Stanovnici Morovića sudjelovali su, u sastavu habsburške vojske, u više ratova tijekom XVIII. i XIX. st. Nakon ukinuća Vojne krajine 1881., Morović je bio središte izbornoga kotara.
