struka(e): njemačka i germanofonske književnosti
Müller, Herta
rumunjska i njemačka književnica
Rođen(a): Niţchidorf, Rumunjska, 17. VIII. 1953.

Müller [my'ləɹ], Herta, rumunjska i njemačka književnica (Niţchidorf, Rumunjska, 17. VIII. 1953). Rođena u obitelji njemačkih seljaka u rumunjskom Banatu, za studija rumunjskog i njemačkog jezika i književnosti u Temišvaru povezala se s članovima književne skupine Aktionsgruppe Banat, usmjerene protiv režima Nicolaeja Ceauşescua. Nakon što je 1976. diplomirala, radila je kao prevoditeljica u tvornici za proizvodnju strojeva do 1979., kada je dobila otkaz jer je odbila suradnju s rumunjskom tajnom policijom (Securitate); kasnije je teško nalazila posao, radeći povremeno kao odgajateljica u dječjim vrtićima i privatno podučavajući njemački.

Iskustvo odrastanja u njemačkoj zajednici u Rumunjskoj, opterećenoj profašističkim naslijeđem (otac joj je bio vojnik u postrojbama SS-a) i sjećanjem na traume prisilnoga rada u SSSR-u (njezina majka je bila zatočena u sovjetskome logoru), kao i složenim odnosom s komunističkom Rumunjskom, tematizirala je u prvome djelu, zbirci pripovijedaka Nizine (Niederungen, objavljena uz cenzorske prepravke u Rumunjskoj 1982., u izvornom obliku u Njemačkoj 1984), ispripovijedanoj iz perspektive djevojčice. Njome je privukla pozornost čitateljstva, ali su je komunističke vlasti, zabranivši joj književnu djelatnost poslije srodne zbirke pripovijedaka Ugnjetavajući tango (Drückender Tango, 1984), podvrgnule pojačanim pritiscima tajne policije, koji su se nastavili čak i nakon njezina egzila 1987. u Njemačku.

Trajnog autobiografskog nadahnuća, u tim je ostvarenjima najavila stalna obilježja svoga stila – jednostavan, gotovo oskudan, ali istodobno slikovit izričaj, uz čestu uporabu paratakse, čime postiže efekt »razglobljenosti« rečenica, prikladan tzv. logici traume (iskustvu koje se ne može objasniti, već samo jezično nazrijeti) te ih je razradila u romanima Putujući na jednoj nozi (Reisende auf einem Bein, 1989), o otuđujućem iskustvu emigracije, obilježenom osjećajem nepripadanja (o čemu podrobnije piše u eseju Strani pogled ili Život je prdac u fenjeru – Der fremde Blick oder Das Leben ist ein Furz in der Laterne, 1999), Lisica je već tada bila lovac (Der Fuchs war damals schon der Jäger, 1992), o mladoj učiteljici pod pritiskom tajne policije u razdoblju prije i poslije pada Ceauşescuova režima, najistaknutijem – Remen, prozor, orah i uže (Herztier, 1994), nadahnutim sudbinama njezinih ubijenih prijatelja, te Da mi je danas bilo ne susresti sebe (Heute wär ich mir lieber nicht begegnet, 1997), o ženi koja je pozvana na policijsko saslušanje. Pri tematiziranju užasa totalitarnih režima dotiče se i staljinističkih logora, kao u romanu Ljuljačka daha (Atemschaukel, 2009), zasnovanom na svjedočanstvima njemačko-rumunjskog pjesnika Oskara Pastiora, a i iskustvima njezine majke.

Piše i poeziju, u duhu nasljeđa dadaizma i nadrealizma, u kojoj metoda i/ili motiv kolaža, kao spoja različitih izrezaka (npr. zbirke U zapetljanoj kosi živi jedna gospođa – Im Haarknoten wohnt eine Dame, 2000; Blijeda gospoda sa šalicama za kavu – Die blassen Herren mit den Mokkatassen, 2005. i Jest ili nije Ion – Este sau nu este Ion, 2005., njezina prva knjiga izvorno napisana na rumunjskome), postaje svojevrsnom općom metaforom dezintegrirajućih učinaka traume u njezinu opusu. Nobelovu nagradu dobila je 2009.

Citiranje:

Müller, Herta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 19.2.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/muller-herta>.