mundium [mu'~] (srednjovj. lat., prema starovisokonjem. munt: zaštita), kod germ. plemenâ i u franačkoj ranofeud. državi, odnos glave obitelji (oca, odn. bliskoga rođaka ili najstarijega sina) nad njezinim članovima (ženom, nedoraslim sinovima, neudanim kćerima, poslugom), koji se sastoji poglavito u vlasti (uključujući pravo kažnjavanja), zastupanju u pravnim poslovima i pružanju zaštite. Po uzoru na obiteljski mundium, franački je vladar imao prava i dužnosti štititi podanike, kažnjavati ih, rješavati njihove sporove te nastojati oko pomirenja zavađenih. U užem smislu, mundium je posebna vladarska zaštita određenih mjesta (npr. crkava), dužnosnika te osoba koje ne obuhvaća obiteljski mundium (udovice, siročad); povrjeda vladarskoga mundiuma povlačila je težu kaznu od uobičajene za takav zločin.
