nalog.
1. Modus, uzgredni dodatak besplatnomu pravnom poslu (darovnom ugovoru ili oporuci) kojim se stjecatelju koristi (obdareniku, nasljedniku, zapisovniku) nameće neka obveza. Ta obveza može ići u korist osobe opterećene nalogom (npr. da se liječi od ovisnosti), u korist neke treće osobe (npr. da joj nešto učini) ili u korist osobe koja je nalog odredila (npr. da joj nasljednik podigne spomenik na grobu, da se brine za njezine životinje). Nalog se ne smatra protučinidbom; ako ga osoba njime opterećena ne ispuni barem onoliko koliko bi mogla, izgubit će korist koja joj je namijenjena pravnim poslom. Ta ju opasnost neizravno sili na ispunjenje, dok ju treća osoba, u korist koje je nalog određen, ne može prisiliti na ispunjenje, jer nije stekla nikakvo pravo (za razliku od zapisovnika).
2. Ugovor o nalogu. (→ mandat)
