naš, naziv za šesnaesto slovo starosl. glagoljičke i ćir. azbuke, za sonant /n/, s leksičkim značenjem kao i u suvremenome hrv. jeziku. U glagoljici ima brojevnu vrijednost 70, a u ćirilici 50. Suvremena paleografija odbacuje veze glagoljičkog oblika s grčkim ili latiničkim, a vjerojatnijim se smatra razvoj unutar zamišljene slovne sheme – kružnice podijeljene u osam jednakih dijelova. Jedan takav isječak okrenut nadesno, s okomitom linijom, i dvjema kratkim crticama usmjerenima nalijevo, na dnu i po sredini slova, činio bi obloglagoljičko naš. U hrvatskoglagoljskim tekstovima, u skladu sa sve većom desnom orijentacijom slova, postupno će se izgubiti crtice okrenute ulijevo. Staro ćiriličko posve slijedi oblik grč. uncijale; kao i u grč. tekstovima, i u ćiriličkima razlikuje se stupanj ukošenosti poprečne linije. U oba slav. pisma to se slovo upotrebljava i za pisanje glasa /nj/, ili kroz digraf (s jerom), ili samostalno, ako za njim slijede slova za prednjojezične vokale ili slovo ju. U nekim suvremenim ćir. azbukama, npr. srpskoj, standardizirala se na tome mjestu posve vodoravna linija.
