nasciturus [na:scitu:'rus] (lat.: onaj koji će se roditi, zametak), u nasljednom pravu, izraz za začeto a još nerođeno dijete za koje, ako se poslije rodi živo, vrijedi pravna fikcija da je već bilo rođeno u času ostaviteljeve smrti, kako bi moglo naslijediti. Korijen je tog instituta u pravilu rim. prava: začeto dijete smatra se već rođenim, ako je riječ o njegovim probitcima (nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur).
