nekroza (kasnolat. necrosis < grč. νέϰρωσις: istrošenost, smrt), konačno, nepovratno stanje smrti stanice, staničnih skupina, dijelova tkiva i organa ili cijelog organa, pri čem je organizam barem još neko vrijeme živ. Najčešći je uzrok nekroze prekid krvnog optoka (tj. dopreme kisika) u određenom području, primjerice zbog začepljenja pripadne arterije. Ostali uzroci mogu biti: fizikalni (radioaktivno zračenje, električna struja, ozljeda i dr.), kemijski (kiseline, lužine, otrovi, lijekovi, pesticidi i dr.), biološki (virusi, bakterije i dr.), poremećaji imunoloških mehanizama (reakcije s unutarnjim i vanjskim antigenima), genska oštećenja (grješke u metabolizmu), neuravnoteženost prehrane te starenje. Nekroza je rezultat promjena što ih svojim razgradnim djelovanjem uzrokuju enzimi, nakon čega slijedi upalna reakcija koju izazivaju mrtve stanice. S obzirom na način postanka i vrstu zahvaćenoga tkiva, nekroza može biti: kolikvacijska (pretvorba stanica i tkiva u kašu), koagulacijska (zgrušavanje bjelančevina u stanicama), kazeozna (sirasta nekroza, obično izazvana bacilom tuberkuloze), enzimska nekroza masnoga tkiva (steatonekroza), koja se očituje u akutnoj nekrozi gušterače. Ako nekroza zahvati za život važna tkiva, nastupa smrt organizma; ako je pak manjeg opsega, organizam nastoji zacijeliti zahvaćeno područje tvorbom ožiljka od vezivnoga tkiva, oko kojega se može oblikovati čahura od umnožena veziva (inkapsulacija) te nataložiti kalcijeve soli (kalcifikacija).