neogongorizam (neo- + gongorizam), pokret u španjolskom modernom pjesništvu, pripadnici kojega se nazivaju i Generacijom ’27 (F. García Lorca, R. Alberti, J. Guillén, V. Aleixandre, P. Salinas, D. Alonso i dr.) jer su 1927. neki od njih izdali djela baroknoga pjesnika L. de Góngore u povodu 300. obljetnice njegove smrti. Góngorino je pjesništvo svojim »teškim« stilom zbog mnogobrojnih metafora, mitskih aluzija, neologizama i latinizirane sintakse pjesnicima neogongorizma nalikovalo na hermetični estetizam i simbolizam modernističkoga pjesništva kakvo su sami stvarali. Odbacivanje tradicionalne metrike i rime, prekomjerna uporaba metafora te sugestivna i složena slikovnost težile su čitateljima prenijeti aspekte unutarnjeg iskustva. Tematiku su preuzimali iz pučkih balada i tradicionalnih pjesničkih i pjevanih oblika, a i iz pjesništva samoga Góngore.
