struka(e): lingvistika i filologija

neologizam (franc. néologisme, od neo- + -logizam) ili novotvorenica, novostvorena riječ ili izraz koji nisu općenito prihvaćeni, npr. predočnik (za ekran), ili riječ koja se počne upotrebljavati u novome značenju, npr. mreža (za engl. network). Novotvorenice nastaju kako bi se njima označili novi sadržaji (novi pojmovi, posebno proizvodi, ustanove i sl.), kako bi se osvježila komunikacija, odn. kako bi se učinila zanimljivijom, duhovitijom, originalnijom i sl. Često se susreću i u knjiž. djelima (posebice u pjesništvu, gdje su redovito stilski obilježene, pa time mogu imati i estetski relevantne funkcije). Najviše se ipak upotrebljavaju u zatvorenim krugovima specijalnih jezika, npr. u jeziku znanosti i/ili umjetnosti, u jeziku zatvorenijih društvenih ili profesionalnih skupina (npr. u jeziku liječnika, gradske mladeži, vojnika, zatvorenika i sl.). Određen broj novotvorenica nastaje i kao rezultat purističkih nastojanja, npr. kopnica (za sidu), upisnik (za registar), samovoz (za automobil) i sl. Kada novotvorenice postanu općeprihvaćene, prestanu biti novotvorenice i postanu sastavnim dijelom općega ili specijalnoga leksika. Tako su npr. riječi tipa brojka, glasovir, glazba, krivulja, predodžba izvorno novotvorenice koje je skovao B. Šulek, a danas su posve obične i svakodnevne riječi hrv. standardnoga jezika. Općeprihvaćenima postaju ne samo one novotvorenice koje su načinjene po tvorbenim zakonitostima (kakve su spomenute), nego katkada i one koje se ne smatraju dobro načinjenima, kao što je npr. riječ (također izvorno Šulekova novotvorenica) kolodvor.

Citiranje:

neologizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 14.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/neologizam>.