neupravni govor

neupravni ili indirektni govor (in-₂ + direktan), sintaktička konstrukcija u kojoj se sadržaj tuđega govora navodi bez doslovnoga citiranja. U pravilu nastaje tako da se upravni ili direktni govor preoblikuje u zavisno složenu rečenicu, u kojoj tuđe riječi dolaze u zavisnoj surečenici; usp. upravni govor: Ivan često kaže: »Ne dam se varati« prema neupravnom govoru: Ivan često kaže da se ne da varati. Jedna od najuočljivijih razlika između upravnoga i neupravnoga govora sastoji se u tome što u upravnom govoru lice autorovih (uvodnih) i tuđih riječi može biti različito, dok je u neupravnom govoru usklađeno (kao u navedenom primjeru).