New Yorker, The [δə nju:jɔ:'ɹkəɹ], američki kulturno-društveni tjednik. Pokrenuo ga je 1925. američki novinar Harold Ross, koji je bio glavni urednik do smrti 1951., zamislivši ga kao zabavnu publikaciju koja prati zbivanja u New Yorku (časopis trajno održava gradske rubrike i prati newyorške kulturne događaje). Njegovu su ugledu posebice pridonijeli raznovrsni grafički prilozi (crteži, ilustracije, karikature, stripovi), čemu je važan obol dao prvi likovni urednik Rea Irvin, autor velikog broja naslovnica koje su ostale – uz ukupno likovno oblikovanje – prepoznatljivo obilježje časopisa pa su neke od najpoznatijih nacrtali Arthur Getz (210 naslovnica), Peter Arno (101), Saul Steinberg (85 naslovnica, uključujući »View of the World from 9th Avenue«, 1976), Charles Addams (uz 75 naslovnica, u časopisu je 1938–88. objavljivan njegov strip The Addams Family), Art Spiegelman (36), Bob Staake, Jack Hunter, Rick Meyerowitz i Adrian Tomine. Već sredinom 1930-ih časopis je uvelike nadišao gradske okvire, ponajprije među obrazovanim liberalnim čitateljima (1930. prosječna mu je naklada bila više od 100 000, a 1945. oko 227 000 primjeraka). Nikad ne izgubivši izvornu sklonost humoru, reputaciju gradi i istraživačkim reportažama, pri čemu posebno mjesto zauzima opsežan tekst Hiroshima Johna Herseyja, jedan od važnijih u povijesti novinarstva, objavljen kao jedini tekst u izdanju 31. VIII. 1946. Uređujući časopis 1952–87., William Shawn više pozornosti posvećuje kratkim pričama, poeziji te napose društveno-politički angažiranoj esejistici, pa su npr. tijekom 1960-ih u časopisu neke od svojih najpoznatijih tekstova objavili Rachel Carson (Tiho proljeće, 1962), Hannah Arendt (Eichmann u Jeruzalemu, objavljen kao feljton 1963), James Baldwin i Truman Capote (Hladnokrvno ubojstvo, objavljen kao feljton 1966), dok su kratkim pričama, ulomcima romana i poezijom bili zastupljeni, uz mnogobrojne druge autore, Vladimir Nabokov (33 kratke priče, pjesme i ulomka romana), J. D. Salinger (u časopisu su prvi put tiskane njegove najznačajnije priče te pripovijesti Franny, Zooey, Visoko podignite krovnu gredu, tesari i Seymor: uvod), John Updike (oko 170 priča, pjesama i feljtona), John Cheever (oko 120 priča i priloga), Shirley Jackson (»Lutrija«, 1948), Roald Dahl, Czesław Miłosz, Philip Roth, Alice Munro (oko 60 priča), Louise Glück i Zadie Smith. Popularnost mu je nastavila rasti i nakon promjene vlasničke strukture 1985 (prosječna naklada 1996. iznosila je 868 000 primjeraka). Nakon Roberta Gottlieba (1987–92) uređivanje je preuzela Tina Brown, donekle redizajniravši izgled i deformaliziravši diskurs te znatnije usmjerivši časopis prema popularnoj, dijelom i celebrity kulturi, što je pak reducirano nakon što je 1998. urednik postao David Remnick. Trajno sklon demokratima, počevši od izbora 2004. uredništvo otvoreno podupire predsjedničke kandidate Demokratske stranke. Od 2001. dostupan i na internetu, 2023. imao je oko 1,27 milijuna pretplatnika (od čega oko 400 000 za digitalno izdanje).
