Njirić, Hrvoje, hrvatski arhitekt i teoretičar arhitekture (Zagreb, 14. XII. 1960). Diplomirao 1986. na zagrebačkom Arhitektonskome fakultetu. Od 1990. vodio je ured »njiric+njiric« istodobno u Zagrebu i Grazu (s Helenom Njirić), a od 2001. biro »njiric+arhitekti« u Zagrebu. Redoviti je profesor 2000–05. na Tehničkome sveučilištu u Grazu, a od 2007. na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Bavi se stambenom, turističkom i javnom arhitekturom, posebno obrazovnih ustanova; realizirao u Mariboru Baumaxx Hypermarket (1999., nagrade Zagrebačkoga salona i »Viktor Kovačić«), u Zagrebu naselja u Gračanima (2006., nagrada »Drago Galić«, 2007) i Markuševcu (2007), temeljena na strukturalističkoj arhitekturi i teoriji »mat buildinga«, kao i dječji vrtići »Sunce« u Retkovcu (2007., nagrada »Piranesi«) te »Medo Brundo« u Dubravi (2008), njegov ključni zagrebački projekt, zamišljen da se raznoliko iskustvo grada prenese u prostor namijenjen djeci. Od 1990-ih sudjeluje u natječajima u Hrvatskoj i svijetu; inventivnošću ističu se projekti Međunarodni lučki terminal u Yokohami (1995) i hotel u Nanjingu (2003), projekti za riječku gradsku knjižnicu (2005) i Deltu (2013), splitski Pravni fakultet (2008), zadarski sveučilišni kampus i knjižnicu (2009), hotel u Mandalini u Šibeniku (2012), te zagrebački, poput originalnoga projekta romskoga kulturnog doma u Kozari Boku (2007) i prvonagrađenih, ikoničnoga stadiona na Kajzerici (tzv. Plavi vulkan, 2008) i sveučilišnoga kampusa na Borongaju (2010). Arhitekturom se istodobno bavi na konceptualnoj razini. Razvio je na tragu nizozemske modernističke tradicije, posebno Rema Koolhaasa, originalnu arhitektonsku misao i estetiku, nadahnutu podjednako fenomenima suvremenoga društva i kulture te hrvatskom arhitektonskom baštinom (Dioklecijanova palača, dubrovačke renesansne vile, modernistička arhitektura). Svojim promišljanjima o aktualnim temama suvremene arhitekture (javni prostori, održivost, nove urbane morfologije i tipologije), zaokruženima u ideji »dostupne utopije«, često sudjeluje u globalnim raspravama o arhitekturi. Predavač je i gostujući profesor na uglednim sveučilištima i školama (ETSAM u Madridu, ETH u Zürichu, MIT u Bostonu, AA u Londonu, sveučilišta i fakulteti u Aarhusu, Ferrari, Nanjingu, Calgaryju, Torontu, i dr.). Njegov je međunarodni ugled potvrđen i posvećenim mu monografskim brojevima prestižnih svjetskih stručnih časopisa El Croquis (2003) i 2G (2011). Velike nagrade Zagrebačkoga salona osvojio je 2003. i 2006.
