noetičko

noetičko (prema grčki νοητός: misaoni), u filozofiji, ono što pripada misaonom uvidu nasuprot osjetilnomu (αἰσϑητιϰός), koje je predmet predodžbenoga zahvaćanja; npr. kod Platona inteligibilni svijet ideja nasuprot prividnom osjetilnom iskustvu. – Noetička spoznaja (grčki νόησις), najviši oblik spoznaje, u kojem je ona svjesna sama sebe; intelekcija. Takav je oblik spoznaje Aristotelovo »mišljenje mišljenja« (νόησις νοήσεως), u kojem se na savršen način poistovjećuje onaj koji misli s onim što se misli. – Noetika (grčki νοητιϰή) je na početku XVII. st. označavala dio logike koji se bavi naučavanjem o terminu ili pojmu, stavu ili sudu i diskursu ili zaključku.