struka(e): elektrotehnika

nosač zvuka, fizičko sredstvo (medij) za pohranu i distribuciju zvučnoga zapisa u analognom ili digitalnom obliku. Analogni su nosači zvuka gramofonska ploča, magnetska vrpca u kaseti ili na kolutu (→ magnetofon; magnetoskop) te filmska vrpca s optičkim zapisom. Digitalni nosač zvuka sadrži zvukovne podatke pohranjene kao magnetski zapis, magnetooptički zapis ili optički zapis, te u obliku poluvodičke memorije. Na načelu magnetskog zapisa rade tvrdi disk i magnetska vrpca zapisivačkoga sustava DAT (engl. Digital Audio Tape), a na načelu magnetooptičkoga zapisa radi minidisk (MD). Nosači zvuka s optičkim zapisom različite su vrste kompaktnoga diska (CD) i digitalnoga višenamjenskog diska (DVD), uz mogućnost komprimiranih zvukovnih podataka (npr. u sustavu MP3, engleski Moving Pictures Experts Group Audio Layer 3). Zvukovne podatke u obliku poluvodičke memorije sadrže memorijska kartica i memorijski priključnik (tzv. USB-stick, engleski Universal Serial Bus). (→ memorija; optički disk)

Citiranje:

nosač zvuka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nosac-zvuka>.