struka(e): |

obrtništvo (zanatstvo), proizvodna ili uslužna djelatnost kojom se ručno, djelomice ili potpuno, pojedinačno proizvode različiti uporabni i ukrasni predmeti u manjim radionicama ili se pružaju usluge na tržištu. U tom radu obrtnik sudjeluje svojim proizvodnim sredstvima i svojom stručnom vještinom, obavljajući sam ili u suradnji s pomoćnim osobljem cijeli proizvodni ili uslužni proces, a istodobno poučava u praktičnom radu svoje učenike i pomoćnike te ih tako osposobljava za buduće samostalne obrtnike. Obrtnička djelatnost (obrti) dijeli se na slobodne obrte (za njihovo obavljanje ne traži se stručna osposobljenost ni majstorski ispit), vezane obrte (potrebna je stručna osposobljenost ili majstorski ispit) te povlaštene obrte (obavljaju se samo na temelju povlastice koju izdaje mjerodavno ministarstvo). Obrtništvo se od industrije razlikuje po tome što zapošljava malen broj djelatnika, što se temelji pretežno na ručnom radu, nerazvijenoj podjeli rada i jednostavnim proizvodnim sredstvima te što se rad uglavnom obavlja po narudžbi.

Obrti su stari gotovo koliko i ljudska povijest, a neki su od najstarijih obrta pletenje košara, tkanje, izradba proizvoda od slame i lončarstvo. U početku su obrtnici vjerojatno putovali i obilazili mjesta u kojima su se tražile njihove usluge. S nastankom i povećanjem tržišta priklonili su se radu na jednome mjestu, a u prodaji proizvoda pridružili su im se trgovci. Nakon propasti Rimskoga Carstva, obrtništvo je u Zapadnoj Europi ponovno procvalo s razvojem gradova u srednjem vijeku. Gospodarski je rast potaknuo umnožavanje obrtničkih specijalizacija, organiziranje u interesne skupine te zemljopisnu podjelu rada. Većina su građana bili trgovci-obrtnici, organizirani u cehove (približno od XI. st.) i raspodijeljeni u trima statusnim skupinama: majstori, pomoćnici i naučnici (početnici). Razdoblje najvećega širenja i procvata obrtničkih cehova bilo je u XIV. st., kada je u većim gradovima postojalo više od 100 cehova, a u nekima su od njih obrtnici stekli i političku kontrolu. S razvojem tržišta majstori su postali gospodarski ovisni o trgovcima pa su, radi očuvanja profita, pomoćnike i naučnike pretvarali u najamne radnike, naznačujući tako i smjenu obrtničko-cehovskoga sustava ranim industrijskim. Tako je obrtništvo bilo osnova gospodarske djelatnosti europskih gradova do industrijske revolucije u XIX. st., kada ga je zamijenila masovna i normizirana industrijska proizvodnja.

U Hrvatskoj su seoski obrti odavno bili dio gospodarske seoske cjeline (→ obrti, narodni ili tradicijski). Prva Trgovačko-obrtnička komora osnovana je 1852. u Zagrebu, a potom su slijedile komore u Sisku, Osijeku i Rijeci. God. 1872. bio je zabranjen rad cehova, a uvedene su obrtničke zadruge, potom obrtni zborovi i obrtno-prodajne zadruge. Savez hrvatskih obrtnika utemeljen je 1908. i djelovao je do II. svjetskog rata. U doba velike svjetske krize započelo je osnivanje obrtničkih štednih i kreditnih zadruga, a obvezno je bilo i stvaranje udruga obrtnika u svakom kotaru i gradu. U Zagrebu je 1939. izgrađena zgrada Matice hrvatskih obrtnika (danas sjedište Hrvatske obrtničke komore). Nakon II. svjetskog rata postojale su obrtničke radionice i zadruge u društvenom vlasništvu, a privatnici su bili pod kontrolom zanatskih komora. Tek 1970-ih obrtnici su dobili mogućnost samostalnoga rada vlastitim sredstvima. God. 1994. obnovljena je Hrvatska obrtnička komora kao krovna obrtnička organizacija. To je samostalna i stručno-poslovna organizacija obrtnika, kojoj su zadatci promicanje obrta i obrtništva, zastupanje interesa obrtnika pred državnim tijelima, osnivanje povjerenstva za polaganje pomoćničkih i majstorskih ispita, osnivanje Suda časti i pružanje pomoći prilikom osnivanja i poslovanja obrta. U okviru komorskoga sustava na razini gradova i općina djeluje 115 udruga obrtnika, a na razini županija 20 područnih obrtničkih komora. U posljednjih deset godina u Hrvatskoj stalno raste broj obrtničkih radionica i broj zaposlenih u njima.

Citiranje:

obrtništvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 24.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/obrtnistvo>.