očinstvo

očinstvo, obiteljskopravni odnos muškarca i djeteta koji se temeljni na biološkoj činjenici potjecanja djeteta od određenoga muškarca. Pravno se razlikuje bračno od izvanbračnoga očinstva. Bračno očinstvo nastaje na temelju oborive presumpcije o očinstvu majčina muža. Ako je dijete rođeno u braku ili u zakonskome roku od prestanka braka (najčešće 300 dana), majčin se muž smatra ocem djeteta (pater is est quem nuptiae demonstrant). Smisao bračnoga očinstva i presumpcije u korist majčina muža je u jednostavnosti utvrđivanja tko se smatra ocem djeteta; u suvremeno doba zbog jednakosti bračne i izvanbračne djece u njihovim pravima gubi se smisao povoljnijega pravnog položaja bračne u odnosu na izvanbračnu djecu. Izvanbračno očinstvo utvrđuje se priznanjem muškarca koji sebe smatra ocem djeteta ili u sudskome postupku. Zakonom se određuje tko može, pod kojim pretpostavkama i do kada priznati očinstvo, te čije su suglasnosti i pristanci potrebni za upis očinstva u maticu rođenih, odnosno tko može i u kojim rokovima podnijeti tužbu radi utvrđivanja očinstva. Muškarac može priznati očinstvo u upravnome postupku (pred matičarom ili centrom za socijalnu skrb) ili u oporuci, odnosno pred sudom (izvanparnični postupak). Očinstvo se upisuje u maticu rođenih djeteta kao temeljni upis. Muškarac koji je otac djeteta ima roditeljsku skrb i sva ostala prava prema djetetu. Dopušteno je pod određenim pretpostavkama i u zakonskim rokovima osporavati bračno kao i izvanbračno očinstvo.