Oertl [ertl], Ivan (pravo ime Jan), hrvatski violončelist i skladatelj češkog podrijetla (Horní Slavkov, Češka, 1827 – Zagreb, 8. XII. 1889). Godine 1849. završio studij na Praškom konzervatoriju i postao član orkestra Karltheatera u Beču. Od 1852. do smrti podučavao je violončelo i glazbenu teoriju na školi Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Uz to je djelovao kao koralist katedrale, solo čelist u orkestru Zagrebačke opere (od 1870), te nastupao solistički i u gudačkom kvartetu s A. Schwarzom, A. Felbingerom i E. Simmom. Uz jezičnu pomoć F. Markovića napisao je prvi priručnik za teoriju glazbe na hrvatskom jeziku (Obćenita teoretično-praktična pripravna nauka glasbe, 1880). Autor je manjih skladbi za violončelo i glasovir te muških zborova.
