okolišna psihologija, interdisciplinarno područje koje se bavi istraživanjem međudjelovanja pojedinaca i njihova prirodnoga, izgrađenoga, socijalnog i virtualnog okruženja. Razvija se od kraja XX. st., a obuhvaća i praktičnu primjenu teorija i istraživanja s ciljem poboljšanja čovjekova odnosa prema prirodnoj okolini (korištenje prirodnih resursa), razvijanja humanijeg okruženja za pojedinca te ublažavanja psiholoških aspekata problema koji se javljaju primjerice u životu ljudi u velikim gradovima (prikladnost arhitekture, napučenost, buka, specifičnost odnosa među ljudima), školskim, radnim sredinama itd. Usko je povezana s arhitekturom i urbanizmom, sociologijom, ekologijom, geografijom.
