Olav ili Olaf II. Haraldsson (norveški izgovor [u:'lav ha:'raldsɔn]), norveški kralj od 1016. do 1028 (?, oko 995 – Stiklestad, Norveška, 29. VII. 1030). Poznat i kao Olav Debeli ili Olav Hrabri. Ratovao je protiv Danaca i Šveđana, koji su od god. 1000. vladali Norveškom, te se nakon postignutih uspjeha proglasio kraljem (1016). Zbog postavljanja ljudi skromna podrijetla na visoke drž. dužnosti protiv sebe je izazvao plemstvo. Bezobzirnim je mjerama uvodio kršćanstvo u zemlju, a njegov vjerski zakonik iz 1024. prvi je norveški pisani zakonik. God. 1029. pobjegao je u Kijev pred danskim kraljem Knutom Velikim, a godinu poslije bio je ubijen prilikom pokušaja da ponovno osvoji i preuzme vlast u Norveškoj. Kanoniziran je 1164. kao svetac zaštitnik Norveške.
