Olbija (latinski Olbia, grčki Ὀλβία, Olbía, također Boristen, grčki Βορυσϑένης, Borysthénēs), antička grčka kolonija na ušću Južnoga Buga (Hipanis) i Dnjepra (Boristen) u Crno more, danas ruševine blizu sela Parutine (Parutyne; Ukrajina). Koloniju su osnovali Milećani polovicom VII. st. pr. Kr. Grad je imao oblik nepravilna trokuta, s gornjim gradom, naseljem na padini i priobalnim dijelom s lukom. Potkraj VI. st. pr. Kr. podignuta je agora i temenos na kojem su dominirali oltar i hram posvećeni Apolonu Delfiniju, a pretpostavlja se i postojanje hrama posvećena Dionizu Leneju, u misterije kojega je u tom gradu bio uveden skitski kralj Skil. U II. st. pr. Kr. Olbija je bila u vlasti Skita, potom u I. st. pr. Kr. Geta, a u II. i III. st. Rimljana; tada su podignute terme, portici, raskošne palače te utvrda u kojoj je bio smješten vojni logor. U IV. st. grad je bio napušten. Olbija je u antičko doba bila važno središte trgovine između susjednoga područja i Grčke. Arheološka istraživanja poduzimala su se povremeno u XIX. st., a sustavno od 1901., osobito 1901–15. i 1924–26; obnovljena su poslije II. svjetskog rata.