opoziv.
1. U izbornome pravu, sredstvo s pomoću kojega birači mogu oduzeti mandat svome predstavniku i prije isteka roka na koji je izabran. Opoziv je povezan s institutom imperativnoga mandata koji treba osigurati podudarnost volje birača i aktivnosti zastupnika u određenome tijelu. Ustavi nekih država imaju institut opoziva (Kuba, Panama).
2. U diplomaciji, opoziv veleposlanika označuje povlačenje šefa diplomatske misije s dužnosti. Razlog opoziva može biti umirovljenje, ostavka, premještaj na drugu dužnost ili prestanak diplomatskih odnosa između država. Postupku opoziva prethodi opozivno pismo kojim se šef države primateljice obavješćuje o prestanku diplomatske misije akreditiranoga predstavnika.
3. U ekonomiji, informacija kojom poslovni partner poništava ili zaustavlja svoju inicijativu ili neki nalog. U poslovanju javljaju se opozivi ponude, narudžbe, ugovora i sl. Opoziv vrijednosnih papira, povlačenje je vrijednosnih papira iz optjecaja nakon njihova otkupa ili konverzije u dionice ili druge vrijednosne papire poduzeća ili obveznice države.
