originarno stjecanje prava (prema kasnolat. originarius: izvoran, od lat. origo, genitiv originis: postanak, podrijetlo), izvorno stjecanje prava pri kojem stjecatelj pravo ne izvodi iz prava prednika, već ga stječe na temelju pravnih činjenica predviđenih pravnom normom. Originarno se stječu prava koja u takvom sadržaju i obujmu do tada nisu postojala (npr. stjecanje vlasništva okupiranjem napuštene stvari, preradbom, sijanjem i sađenjem). Ako je pravo koje se stječe već postojalo kao pravo drugoga, stjecanje je originarno ako ne postoji pravni kontinuitet, tj. pravo se ne izvodi iz prava prednika nego ima samostalnu osnovu nastanka u nekoj pravnoj činjenici (npr. stjecanje prava vlasništva i služnosti dosjelošću, nalazom izgubljene stvari, odvajanjem plodova).
