ortodoncija (orto- + -odontija), specijalistička stomatološka disciplina koja prati, usmjerava i ispravlja strukturu zubâ i lica tijekom rasta te nakon završena rasta. Utemeljio ju je američki stomatolog Edward Hartley Angle (1855–1930), koji je razvio klasifikaciju malokluzijâ temeljenu na odnosu prvih kutnjaka gornje i donje čeljusti, što je i danas u uporabi. Ispravljanje ortodontskih anomalija provodi se pomicanjem zubâ, preoblikovanjem okolnih koštanih struktura i mijenjanjem međučeljusnih odnosa uz primjenu različitih pomičnih i fiksnih ortodontskih aparata (potonji se sastoje od prstenova, bravica i žičanih lukova, koji proizvode sile za pomicanje zuba i pregradnju okolne kosti). Svrha je tih naprava postizanje optimalnoga položaja zubâ i međučeljusnog odnosa te skladan i estetski izgled lica. Ortodoncija se dijeli na: interceptivnu ortodonciju (bavi se sprječavanjem i ispravljanjem stanja koja mogu dovesti do razvoja težih poremećaja međučeljusnih odnosa i ortodontskih anomalija), preventivnu ortodonciju (bavi se postupcima što omogućuju očuvanje normalne okluzije), kiruršku ortodonciju (rabi kirurške postupke radi ispravljanja poremećenih međučeljusnih odnosa).
