struka(e): engleska i anglofonske književnosti
Orwell, George
engleski književnik i novinar
Rođen(a): Montīhāri, Bihar, Indija, 25. VI. 1903.
Umr(la)o: London, 21. I. 1950.
ilustracija
ORWELL, George

Orwell [ɔ:'wəl], George (pravo ime Eric Arthur Blair), engleski književnik i novinar (Montīhāri, Bihar, Indija, 25. VI. 1903London, 21. I. 1950). Svjetski ugled stekao je djelima o pogubnosti totalitarizma – političkom satiričnom basnom Životinjska farma (1945) i distopijskim romanom Tisuću devetsto osamdeset četvrta (1949).

Djetinjstvo, školovanje i književni počeci

Rođen u obitelji engleskih kolonijalnih službenika, s godinu dana preselio se u Veliku Britaniju i odrastao u Henley-on-Thamesu. Stipendist škole sv. Ciprijana (St Cyprian’s School, 1911–16) u Eastbourneu (čiju je rigidnost ironijski kritizirao u autobiografskom eseju »Takve, takve bjehu radosti« – »Such, Such Were the Joys«, 1952) i koledža Eton (1917–21), gdje ga je podučavao Aldous Huxley, postavši mu književnim uzorom. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, služio je 1922–27. u Indijskoj imperijalnoj policiji u Burmi (danas Mjanmar), o čemu je pisao u svojem prvom romanu Burmanski dani (Burmese Days, 1934), nadahnutu romanom Put do Indije (1924) E. M. Forstera. Nakon povratka u Veliku Britaniju profesionalno se posvetio pisanju. Lijevih političkih stajališta, član Nezavisne laburističke stranke, osobito ga je zanimao život najnižih društvenih slojeva, što je – u duhu djela Ljudi s dna Jacka Londona – tema autobiografskih knjiga Nitko i ništa u Parizu i Londonu (Down and Out in Paris and London, 1933), koja je nadahnuta iskustvom skitanja i fizičkoga rada u Parizu (gdje je boravio 1928–29) i Londonu, i Put do mola u Wiganu (The Road to Wigan Pier, 1937), u kojoj je opisao siromašnu svakodnevicu sjevernoengleskih radnika, povezavši reportažni dio knjige s raspravom o socijalizmu. Početkom 1930-ih radio je u prosvjeti i u londonskom antikvarijatu, što mu je poslužilo kao inspiracija za roman Ne daj se, aspidistro (Keep the Aspidistra Flying, 1936), o knjižaru i piscu koji se vraća građanskoj egzistenciji kako bi mogao oženiti trudnu djevojku, a tijekom dužeg boravka kod obitelji u Southwoldu napisao je i svoj najeksperimentalniji roman Svećenikova kći (A Clergyman’s Daughter, 1935), o djevojci koja boluje od amnezije.

Od basne do distopije

Prijelomno Orwellovo iskustvo bio je odlazak u Španjolsku potkraj 1936., gdje je kao republikanski dobrovoljac sudjelovao u građanskom ratu, vrativši se, nakon ranjavanja, sredinom 1937. trajno oštećena grla, razočaran i zgrožen staljinističkim izobličenjem komunizma, o čemu je pisao u autobiografskoj knjizi Kataloniji u čast (Homage to Catalonia, 1938). Temom totalitarizma osobito se uspjelo bavio u glasovitoj alegorijskoj pripovijesti Životinjska farma: bajka (Animal Farm: A Fairy Story, 1945), satiričnoj basni bliskoj poetici Jonathana Swifta u kojoj, zrcaleći događaje iz Sovjetskoga Saveza, pripovijeda jezično britku priču o razvoju totalitarizma na seoskom gazdinstvu: od kolektivnog ustanka, pri kojem životinje protjeruju ljudske gospodare, preko uspostave novoga, »animalističkog« poretka, temeljenoga na idealima o pravednijem životinjskom društvu, do konačne izdaje izvornih revolucionarnih načela, oprimjerene u krilatici »Sve životinje su jednake, ali neke životinje jednakije su od drugih«. Tipično za basnu, poučnost i univerzalna snaga djela pojačani su odabirom životinjskih likova kao simboličkih nositelja karakternih osobina i društvenih funkcija ljudi: npr. političku elitu čine vlastohlepne svinje (na čelu s Napoleonom, vođom nalik Staljinu), oštri psi provode naredbe nadređenih, ovce slijepo slijede propise, naivni, no za vlast opasni konji rade do iznemoglosti (Boxer), a mudri se drže po strani (magarac Benjamin, koza Muriel) jer znaju da su patnja i razočaranje nepromjenjivo obilježje života, što se najzad i potvrđuje pomirenjem te fizičkim izjednačavanjem ljudi i svinja. Osudu totalitarizma predstavlja i roman Tisuću devetsto osamdeset četvrta (Nineteen Eighty-Four, 1949), distopijski prikaz bliske budućnosti u duhu romana Željezna peta J. Londona, Mi Jevgenija Ivanoviča Zamjatina i Vrli novi svijet A. Huxleyja, smještena u svijet neprestano zaraćene države Oceanije u kojoj politička kontrola, utjelovljena u liku vođe, Velikog brata (Big Brother), seže do krajnjih granica čovjekova duha, čiju slobodu mišljenja, ponašanja i intimnoga zbližavanja sustavno slama opresivnim mehanizmima cenzure, propagande, kazne i tehnološkoga nadzora, što se očituje i na primjeru tragične sudbine pobunjenoga junaka Winstona Smitha. Pritom se ključnom pokazuje indoktrinacijska uloga jezika – o čemu je pisao u esejima (npr. »Bilješke o nacionalizmu« – »Notes on Nationalism«, 1945., i »Politika i engleski jezik« – »Politics and the English Language«, 1946) – koju režim pospješuje nametanjem »novozbora« (newspeak), partijskog jezika koji nastoji ukloniti »problematičan« vokabular, kao i »dvomišljenja« (doublethink), jezičnoga oblika koji navodi na nekritičko prihvaćanje proturječnih i dvosmislenih izjava, a čemu se sâm roman, osim na planu sadržaja, opire i autorovim prepoznatljivo jasnim i konciznim leksikom.

Ostala djela i recepcija

Društveni angažman odlikuje i druga Orwellova djela, nastala nakon povratka sa španjolskoga ratišta i liječenja (1938–39) u Maroku (gdje je napisao PredahComing Up for Air, 1939., roman o bijegu od rutine svakodnevice u zavičaj). Ostatak života (umro je od posljedica tuberkuloze) proveo je kao suradnik novinarske redakcije BBC-ja (1941–43) te mnogobrojnih britanskih i američkih publikacija (Tribune, i urednik književne rubrike 1943–45; Partisan Review; Horizon; The Nation; New Statesman; The Observer), napisavši neke od svojih najboljih eseja iz područja politike i društva te popularne kulture i književnosti (npr. »Lav i jednorog« – »The Lion and the Unicorn«, 1941., te autopoetički »Zašto pišem« – »Why I Write«, 1946., a ističu se i osvrti o J. Swiftu, Henryju Milleru i Rudyardu Kiplingu), od kojih su mnogi probrani u zbirkama Unutar kita i drugi eseji (Inside the Whale and Other Essays, 1940) i Kritički eseji (Critical Essays, 1946) te posmrtno u zbirkama Pucajući u slona (Shooting an Elephant, 1950), Engleska, tvoja Engleska i drugi eseji (England Your England and Other Essays, 1953) i Sabrani eseji (Collected Essays, 1961). Sabrana djela izdana su mu 1997–98. u 20 svezaka, a dnevnici 2009. Premda je još za života stekao status vrhunskoga kritičara i esejista, usporedivoga s klasicima poput Samuela Johnsona i Williama Hazlitta, danas je najglasovitiji kao autor Životinjske farme i Tisuću devetsto osamdeset četvrte, zbog (anti)totalitarističkih potki kojih mu je prezime postalo eponimski atribut (»orwellovski«) za prekomjernu društvenu kontrolu. Osobito snažno utjecao je na popularnu distopijsku književnost (npr. Ray Bradbury, Margaret Atwood; u nas Branko Belan), kao i na suvremene audiovizualne naracije (film, TV serije) smještene u totalitarne fikcijske svjetove; izraz »Veliki brat« (Big Brother) kao oznaka za društvo totalnog nadzora masovno je populariziran istoimenom televizijskom reality-emisijom koja se diljem svijeta emitira od 1999. U Hrvatskoj mu se djela redovito izdaju od 1970-ih (1983. objavljena su Odabrana djela u šest knjiga); posebno je cijenjen prijevod Tisuću devetsto osamdeset četvrte Antuna Šoljana.

Citiranje:

Orwell, George. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/orwell-george>.