Páez [pa'es], José Antonio (puno prezime Páez Herrera), venezuelski general i političar (Acarigua, 13. VI. 1790 – New York, 6. V. 1873). Iz mestičke obitelji, bio je ljanero (llanero: gonič stoke, kauboj) i rančer. Nakon izbijanja rata za neovisnost Venezuele 1810., borio se na ustaničkoj strani do 1812., potom prišao Španjolcima, a 1813. vratio se ustanicima te je 1816–19. u više bitaka pobijedio kolonijalne snage, postavši jedan od glavnih zapovjednika republikanske vojske Simóna Bolívara. Pobjedom kraj Caraboba u lipnju 1821. osigurao je oslobođenje cijele Venezuele i postao njezin guverner (u okviru Republike Velike Kolumbije), 1826. sukobio se sa središnjim vlastima u Bogoti koje su ga pokušale smijeniti, ali je Bolívarovom intervencijom ostao na položaju. Međutim, protiveći se Bolívarovoj politici centralizacije, 1829. stao je na čelo pokreta za venezuelsko osamostaljenje te je 1830. postao predsjednik Venezuele. Vladao je zemljom do 1848., bilo kao predsjednik (1830–35. i 1839–43), bilo preko svojih eksponenata na predsjedničkom položaju, uspostavivši konzervativni oligarhijski režim u kojem su vodeću ulogu imali veleposjednici. Kada se José Tadeo Monagas, izabran 1847. za predsjednika uz njegovu podršku, 1848. priklonio liberalima, Páez ga je pokušao svrgnuti, ali je 1849. poražen i zatvoren te 1850. izgnan. U Venezuelu se vratio 1858., potom je 1860. imenovan zapovjednikom vojske konzervativaca u tzv. Federalnom ratu, a 1861. državnim udarom vratio se na predsjednički položaj vladajući diktatorski do 1863. kada se nakon vojne pobjede liberala povukao te otišao u New York.
