Papin [pap'], Denis, francuski fizičar, matematičar i izumitelj (Blois, 22. VIII. 1647 – ? London, 1712). Diplomirao (1669) medicinu na Sveučilištu u Angersu. Medicina ga nije zanimala pa je naukovao kao pomoćnik Christiaana Huygensa na razvoju parnoga stroja u Parizu (1671–73). U Londonu je surađivao s Robertom Boyleom i Robertom Hookeom (1676–81) na razvoju uređaja za potiskivanje zraka (zračne pumpe). U Veneciji je (1681–84) vodio pokuse izradbe topa na stlačeni zrak pri eksperimentalnom odjelu Accademije di Belle Arti i pokušavao osnovati znanstvenu akademiju nalik na Royal Society. Kada je ponestalo financijske potpore, vratio se u London (1684–87). Potom je otišao u Njemačku, gdje je predavao matematiku na Sveučilištu Philipps u Marburgu (1687–95), izradio prototip podmornice (1692), unaprjeđivao parnu crpku, eksperimentirao s konzerviranjem hrane s pomoću vakuuma, konstruirao brod kojemu je parni motor bio mehanički povezan s lopaticama (1704). Vratio se u Englesku (1707) i živio u siromaštvu. Ne zna se kada je umro. Posljednji trag o njemu je pismo datirano 23. I. 1712. Bio je član Royal Society (od 1680) i francuske Akademije znanosti (od 1699). U djelu Novi pokusi s vakuumom (Nouvelles expériences du vuide, 1674) prikazao je pokuse u kojima je sudjelovao tijekom naukovanja kod Huygensa, izradbu zračne pumpe, ponašanje biljaka i životinja unutar pumpe i sl. Novi lonac ili stroj za smekšavanje kostiju (A New Digester or Engine for Softening Bones, 1681) djelo je u kojem opisuje lonac za kuhanje pod povećanim tlakom (Papinov lonac) i njegovu praktičnu primjenu. U djelu O raznim novim strojevima (De novis quibusdam machinis, 1690) dao je idejni nacrt i objašnjenje rada parnoga stroja prema kojemu se klip, smješten s malo vode unutar čvrstoga željeznoga cilindra, pomiče i vrši mehanički rad kada se cilindar izvana naizmjence grije i hladi. Djelo Novo umijeće crpljenja vode korištenjem pare (Ars nova ad aquam ignis adminiculo efficacissime levandam, 1707) daje opis parne crpke, koja se primjenjivala za podizanje vode do kanala između Kassela i Bad Karlshafena i prvoga sigurnosnog ventila koji je sprječavao da tlak pare u nekoj posudi prijeđe kritičnu vrijednost.