Paris-Match [paʀi' mač], francuski tjednik. Osnovao ga je u Parizu 1949. industrijalac i izdavač Jean Prouvost, nastavljajući tradiciju tjednika Match, (1926–40). Od 1950. profilirao se kao glamuroznija inačica američkog časopisa Life, s dojmljivim naslovnicama, fotoreportažama (osobito istraživačkih ekspedicija i međunarodnih ratnih sukoba, a izniman je uspjeh postigao broj o krunidbi britanske kraljice Elizabete II. 1953), intervjuima, profilima poznatih osoba te člancima iz svijeta zabavne industrije i mode, te mu je naklada s u prosjeku 180 000 primjeraka do 1958. porasla na 1,8 milijuna. Snažno promičući međunarodni prestiž francuske kulture, ideološki se pozicionirao na umjerenoj desnici te je podupirao Charlesa de Gaullea, a i poslije je uglavnom pristajao uz politički establišment. Zbog konkurencije televizije i drugih magazina naklada mu od kraja 1960-ih znatnije opada (do sredine 1970-ih na manje od 350 000 primjeraka), osobito nakon što je Roger Thérond, glavni urednik od 1962., zbog sukoba s Prouvostom 1968. prešao u tjednik L’Express. Pošto ga je 1976. preuzeo izdavač Daniel Filipacchi, Thérond se vratio na mjesto glavnog urednika (što je ostao do 1999), časopis je redizajniran s još većim naglaskom na kvalitetne fotografije (uz minimum teksta), osobito događaja poput državničkih sprovoda i kraljevskih vjenčanja te indiskretnih situacija iz života poznatih osoba te mu je naklada od tada ponovno često prelazila milijun primjeraka (potkraj XX. st. stabilizirala se na približno 800 000). Poslije ga među ostalim uređuju Alain Genestar (1999–2006), Olivier Royant (2006–20), Caroline Mangez (2021–23) i Jérôme Béglé (od 2024). Uvelike usmjeren na imućnije građanstvo, pretežno žene, 2024. prodavao se u više od 400 000 primjeraka, dok je u internetskom izdanju (dostupno od 1997) potkraj 2024. ostvarivao više od 12 milijuna ukupnih posjeta na mjesec. Od 2004. bio je u vlasništvu tvrtke medijskoga magnata Arnauda Lagardèrea, a 2024. kupila ga je kompanija LVMH u vlasništvu Bernarda Arnaulta.
