Pelé [pelɛ'] (pravo ime Edson Arantes do Nascimento [ɛ'dsõ aɾɐ̃'čiz du nasimẽ'tu]), brazilski nogometaš (Três Corações, 23. X. 1940 – São Paulo, 29. XII. 2022). Odrastajući u siromašnoj obitelji, zarana je pokazao nesvakidašnju nogometnu darovitost. Istaknuo se nastupima za Santos (1956–74), s kojim je deset puta osvojio prvenstvo države São Paulo (tzv. Paulistão, 1958., 1960–62., 1964–65., 1967–69., 1973), pet puta brazilski kup (1961–65), po dvaput kup Libertadores te Interkontinentalni kup (1962. i 1963), provevši u tom klubu gotovo čitavu karijeru, da bi na njezinu kraju, želeći popularizirati nogomet u SAD-u, nastupao za Cosmos iz New Yorka (1975–77; osvojeno američko prvenstvo 1977). Sa Santosom je sudjelovao na iznimno popularnim inozemnim turnejama gostujući npr. 1967. u Nigeriji (gdje je sklopljeno dvodnevno primirje u građanskome ratu radi njegova dolaska), a 1969. nastupio je u Zagrebu u prijateljskoj utakmici s Dinamom koja je završila 1 : 1. Osobito zapažene nastupe, koji su mu donijeli u to doba nezapamćenu sportsku popularnost u domovini i svijetu (zvan je »Crnim biserom« i »Kraljem«), postigao je s brazilskom reprezentacijom (1957–71; 92 utakmice, 77 pogodaka), osvojivši s njom triput svjetsko prvenstvo (1958., 1962. i 1970): na prvenstvu 1958., nakon što je u polufinalu protiv Francuske postigao tri uzastopna pogotka (hat-trick), u finalu protiv Švedske (5 : 2) postigao je dva, od kojih se prvi, postignut oštrim odbojnim udarcem (tzv. volejem) u kut protivničkoga gola pošto je atraktivno primio loptu na prsa i prešao jednog, te ju brzo prebacio preko drugog obrambenog igrača, smatra jednim od najboljih pogodaka u povijesti toga natjecanja, a spektakularne je pogotke postigao i na prvenstvima 1962 (npr. u utakmici protiv Meksika, gdje je gol dao nakon napadačkoga prodora kroz četvoricu obrambenih igrača) i 1970 (npr. pogodak glavom u finalu protiv Italije). Ukupno je u karijeri odigrao 1363 utakmice i postigao 1281 pogodak. Bio je nenadmašan u gotovo svim aspektima igre: vješt podjednako objema nogama, iznimne tehnike i kontrole nad loptom, izdržljiv i brz, publiku je oduševljavao virtuoznim driblinzima (npr. varkom da vaca i naglim promjenama smjera kojima bi izbacivao braniče iz ravnoteže) te atraktivnim napadačkim potezima (kao npr. pri postizanju glasovitoga gola protiv Juventusa 1959., kada je u prostoru šesnaesterca prešao jednoga braniča, prebacio loptu preko drugoga, potom trećega te nakraju golmana, ubacivši je zatim glavom u mrežu). Nakon igračke karijere bio je poslovni čovjek, brazilski ministar sporta (1995–98), istaknuti popularizator nogometa u svijetu. Više je puta izabran za sportaša stoljeća (npr. 1980. u izboru francuskoga časopisa L’Équipe, 1999. Međunarodnoga olimpijskoga odbora), odnosno, uz Diega Armanda Maradonu, najvećega nogometaša XX. st. (ankete FIFA-e). Objavio je nekoliko autobiografija, glumio u filmovima (npr. Bijeg u pobjedu – Escape to Victory Johna Hustona, 1981), a 2014. u Santosu je otvoren muzej o njemu.
