Perkunas (lit. Perkūnas, let. Pērkons, pruski Perkuns), u baltičkoj religiji, bog gromovnik, a time i bog ognja i kiše. U njem se nastavlja indoeuropska predodžba o bogu gromovniku. Žena mu je Perkunija (oluja). Srednjovjekovna vrela već od XIII. st. potvrđuju Perkunasov kult u Balta, a kronike iz XIV. st. njegovo visoko mjesto u pruskom panteonu. Prusi su mu se molili kada su pucali gromovi. Imao je svoje posebne svećenike. Bio mu je posvećen četvrtak, gromovnikov dan u mnogim indoeuropskim predajama (lat. Jovis dies, njem. Donnerstag). U istodobnim vrelima spominje se prije pruskoga boga podzemlja (Pekolsa) i izjednačuje se s rimskim Jupiterom. U trijadi pruskih bogova predstavlja životne snage: vegetaciju, muževnost, uspjeh. Pripada gornjemu svijetu, nebu. Glavni izvor za upoznavanje vjerskih predodžaba o njem usmene su narodne pjesme. Etimološki i značenjem srodan je sa slavenskim bogom Perunom.
