struka(e): strane riječi | fizika | astronomija

perturbacija (lat. perturbatio: poremećaj).

1. Općenito, narušavanje ustaljenoga reda; poremećaj, pomutnja.

2. U fizici, mala promjena fizikalne veličine; umjesto egzaktnim pristupom, ta se promjena može jednostavnije uzeti u obzir ako se promatra kao smetnja (→ račun smetnje). Tada se egzaktan račun provodi samo za idealizirani slučaj, tj. razmatraju se samo glavni dijelovi promatranoga sustava, a perturbacija se naknadno uračunava ili zanemaruje ako je bez nje postignut dovoljan stupanj točnosti.

3. U astronomiji, poremećenje, smetnja, odnosno mala promjena pravilnoga gibanja svemirskoga tijela. Razmatra se kao promjena orbite svemirskoga tijela u dvojnom sustavu zbog gravitacijske sile trećega tijela (problem triju tijela), ili se razmatra utjecaj više tijela, odn. statistički mnogo tijela. Točna orbita može se proračunati samo numerički. Primjeri su: međusobno remećenje planetskih orbita, međusobno remećenje orbita množine planetoida u glavnom planetoidnom pojasu, utjecaj Sunca na planetske satelite, utjecaj radijacijskoga tlaka i Sunčeva vjetra na sitna tijela, utjecaj rasporeda masa unutar planeta na bliži prirodni ili umjetni satelit. Ako je perturbacija periodična, ona se ili poništava ili izaziva orbitalnu rezonanciju, a ako je neperiodična, uzrokuje nepovratne promjene. Primjerice, kometske putanje poremećene su gravitacijskim djelovanjem velikih planeta, osobito Jupitera.

Citiranje:

perturbacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/perturbacija>.