Petricioli [petričo'li], Ivo, hrvatski povjesničar umjetnosti (Zadar, 9. III. 1925 – Zadar, 28. V. 2009). Diplomirao je povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju 1950. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je doktorirao 1957. tezom o romaničkoj skulpturi u Dalmaciji (objavljeno kao knjiga Pojava romaničke skulpture u Dalmaciji, 1960). Radio je u Zadru u Arheološkom muzeju od 1949., u Institutu za historijske nauke od 1955. te na Odjelu za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta od 1957. do umirovljenja 1995 (od 1969. kao redoviti profesor; dekan 1970–72), a 2000. izabran je za professora emeritusa Sveučilišta u Splitu. Redoviti član HAZU-a bio je od 1992.
Proučavao je umjetnost u širokom rasponu tema od predromaničkoga razdoblja do renesanse, a glavno mu je područje istraživanja bila umjetnička baština Dalmacije, posebice Zadra i zadarskoga područja. Pisao je o arhitekturi, slikarstvu, drvorezbarstvu (Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike, 1972) i zlatarstvu (Zadarsko zlatarstvo, 1971; Škrinja sv. Šimuna u Zadru, 1983), znatno je pridonio poznavanju opusa Franje iz Milana, Petra Meštričevića, Tome Martinića, Pavla iz Sulmone, majstora tkonskog raspela, Mateja Moronzona, Jurja Dalmatinca, Petra Jordanića. Kao koautor knjiga Zadar u srednjem vijeku do 1409. (uz Nadu Klaić, 1976) i Zadar pod mletačkom upravom: 1409–1797 (1987., uz Šimu Peričića, Tomislava Raukara i Franju Šveleca), u njima je napisao zapažena poglavlja o srednjovjekovnom Zadru, zadarskoj romanici i gotici te o renesansi i baroku u Zadru. Ističu mu se i pregled ranosrednjovjekovne umjetnosti Od Donata do Radovana: pregled umjetnosti u Dalmaciji od 9. do 13. stoljeća (1990) te prilozi u izdanjima Hrvatska i Europa, I (1997), o skulpturi od VIII. do XI. st. i Hrvatska i Europa, II (2000), o umjetničkom obrtu. Bavio se i slikarstvom XIX. st. te opusom Francesca Salghetti-Driolija (koautor monografije, 2003). Stručno je obradio zbirku Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru (1980., 2004). Autor dvjestotinjak radova i rasprava, od kojih su neki temeljni za proučavanje razvoja starohrvatske umjetnosti, izabrane članke skupio je u knjigama Tragom srednjovjekovnih umjetnika (1983), Srednjovjekovnim graditeljima u spomen (1996) i Umjetnička baština Zadra (2005). Napisao je više vodiča posvećenih Zadru i njegovim spomenicima (npr. Povijesni i umjetnički spomenici u Zadru, 1973), autor je i koautor nekoliko izložaba (i njihovih kataloga) od kojih se ističe Sjaj zadarskih riznica (Zagreb, 1990). Bavio se i umjetničkom fotografijom.
Posvećena su mu dva sveska časopisa Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1995–96). Dobio je Nagradu za znanstvenoistraživački rad »Božidar Adžija« (1973), Državnu nagradu za životno djelo (1996) te Nagradu grada Zadra za životno djelo (1999).
