piano [pia:'no] (tal.: tiho), u glazbi, standardna dinamička oznaka za tiho ili lagano, u notaciji kratica p. Kao stručni termin u uporabi je od XVI. stoljeća (Vincenzo Capirola, G. Gabrieli), a isprva se rabio usporedno i istoznačno s oznakama za eho. Povijesne kratice u XVII. i XVIII. st. sačuvane su u različitim oblicima (npr. pmo, pssmo). Najčešće su izvedeni stupnjevi od piana pianissimo (tal.: vrlo tiho, kratica pp), pianissimo possibile (tal.: što je moguće tiše, kratica ppp) i mezzo piano (tal.: srednje tiho, kratica mp).
