pignus (latinski), ručni zalog, založno pravo koje se stječe predajom pokretne stvari u posjed založnog vjerovnika i daje mu pravo na posjed stvari do namirenja tražbine, te na namirenje iz vrijednosti zaloga. Dati stvar u zalog može samo vlasnik, a iznimno se dopušta stjecanje pignusa od nevlasnika. Osnova stjecanja založni je ugovor. Prenosi se na drugu osobu samo zajedno s tražbinom koju osigurava. Založni vjerovnik dužan je stvar čuvati s pažnjom dobra domaćina, ne može je upotrebljavati bez dopuštenja založnoga dužnika, a može je također dati u podzalog. Pignus se štiti od uznemirivanja od strane vlasnika stvari ili trećih osoba posjedovnim tužbama i tužbom zbog zaloga (vindicatio pignoris). Ako tražbina ne bude namirena o dospijeću založni se vjerovnik u pravilu namiruje sudski u ovršnom postupku, a iznimno izvansudski. Pignus prestaje prestankom tražbine koju osigurava, propašću stvari, odreknućem, istekom roka ili ispunjenjem raskidnog uvjeta te ovršnom prodajom zaloga.
