podudarnost, glasovna, u poredbenoj lingvistici, termin kojim se označuju podudarnosti među riječima u jezicima koji su potekli iz zajedničkoga prajezika. Stoga se glasovnim podudarnostima dokazuju genetske srodnosti među jezicima. Glasovne podudarnosti između dvaju jezika očituju se kao niz pravila ovoga oblika: glas x u jeziku X u položaju a odgovara glasu y u jeziku Y u položaju a u riječima istoga ili slična značenja. Tako je hrv. glasu b u latinskome podudaran glas f na početku riječi (usp. hrv. brat s lat. frater), ali u sredini riječi glas b (usp. hrv. nebo s lat. nebula »magla«). Položaj unutar riječi može biti određen kao početak, sredina ili kraj riječi, ali i definiran konkretnom glasovnom okolinom. Pritom nije važno da podudarni glasovi budu fonetski slični; primjerice, albansko gj na početku riječi pravilno odgovara latinskomu s u istom položaju; oba su se glasa razvila iz indoeuropskoga *s, npr. u sljedećim riječima: alb. gjarpër »zmija«, lat. serpens (od indoeur. *serp-), alb. gjumë »san«, lat. somnus (od indoeur. *swepno-), alb. gjallë »živ«, lat. salvus »cio« (od indoeur. *solwo-), itd.
Glasovne podudarnosti kao sredstvo dokazivanja genetske srodnosti u lingvistiku su uveli prvi komparatisti, osobito J. Grimm, koji je otkrio pravilne podudarnosti između zatvornika (okluziva) u starim indoeur. jezicima i njihovih odraza u germ. jezicima (→ grimmov zakon). Dok su prvi komparatisti smatrali glasovne podudarnosti tek tendencijama, pravilnostima koje imaju iznimke, mladogramatičarska škola (H. Paul, H. Osthoff, A. Leskien i dr.) ustvrdila je da su glasovne podudarnosti u jezikoslovlju ono što su prirodni zakoni u prirodnim znanostima, tj. da djeluju beziznimno. U suvremenoj je lingvistici teza o beziznimnosti glasovnih zakona dovedena u sumnju, a njihova vrijednost u dokazivanju genetske srodnosti među jezicima umanjena je otkrićem da pravilne glasovne podudarnosti postoje i među riječima genetski nesrodnih jezika, od kojih je jedan posudio velik broj riječi iz drugoga. Istraživanje pravilnih glasovnih podudarnosti ima još uvijek veliku vrijednost u postupku lingv. rekonstrukcije, uspostavljanja neposvjedočenih jezičnih oblika (npr. indoeur. prajezika).
