struka(e): kemijsko inženjerstvo

polikarbonat (poli- + karbonat) (PC), plastomerni materijal, linearni poliester ugljične kiseline. Proizvodi se međufaznom polikondenzacijom 2,2-bis(4-hidroksi-fenil)propana (bisfenol A) i fozgena. Reakcija se odvija u dvama stupnjevima: u prvome se alkalnoj vodenoj otopini natrijeva bisfenolata dodaje organsko otapalo (diklormetan, kloroform), a potom se uvodi plinoviti fozgen uz jako miješanje i hlađenje (20 do 25 °C). Nastali niskomolekularni pretpolimer u drugom se stupnju, uz katalizator (tercijarni amini, amonijeve soli), prevodi u visokomolekularni polimer:

n NaO–C6H4–C(CH3)2–C6H4–ONa + n COCl2 → 

[–O–C6H4–C(CH3)2–C6H4–OCO–]n + 2n NaCl.

U tom se stupnju veličina makromolekula može regulirati dodatkom monosupstituiranih fenola.

Polikarbonat je bezbojan, proziran (90% prozirnosti stakla), velika površinskoga sjaja, amorfan, dobrih mehaničkih svojstava i razmjerno velike toplinske postojanosti, pa se može rabiti do 120 °C, bez obzira na moguće velike temperaturne promjene. Prerađuje se ekstrudiranjem ili injekcijskim prešanjem, a primjenjuje u širokome području, prije svega kao konstrukcijski materijal za ostakljivanje i pokrovne ploče u građevinarstvu, za armaturne oplate i dijelove u automobilskoj industriji, u elektrotehnici za dijelove uređaja, aparata i opreme te u proizvodnji kompaktnih diskova, u sigurnosnoj tehnici, za športsku opremu i sl.

Citiranje:

polikarbonat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 4.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/polikarbonat>.