Posavska krajina, povijesni naziv za obrambeno područje Vojne krajine u Posavini, duž lijeve obale Save te između Save i desne obale Dunava na području Srijema. Utemeljena je 1702. U izvorima prve polovice XVIII. st. javlja se pod nazivima Slavonsko-savska granica (Sclavonische(n) Saustromb gräniz, die Sclavonische Sau gränitzer). Požarevačkim mirom iz 1718. proširila se na Srijem te na današnju Bosansku Posavinu s desne obale Save, koja je u njezinu sklopu ostala do Beogradskog mira 1739., kada je vraćena Osmanskom Carstvu. Najznačajnija su naselja na području Posavske krajine bili Osijek, Stara Gradiška, Slavonski Brod i Petrovaradin, gdje su podignute moderne barokne bastionske tvrđave, te Nova Gradiška i Zemun. Reorganizacijom Vojne krajine sredinom XVIII. st. na području Posavske krajine utemeljene su 67. pukovnija sa sjedištem u Novoj Gradiški, 66. pukovnija sa sjedištem u Slavonskom Brodu te 68. pukovnija sa sjedištem u Petrovaradinu, a zajedničko zapovjedništvo svih triju pukovnija nalazilo se u Osijeku. Područje nekadašnje Posavske krajine priključeno je Hrvatskoj 1881. U dijelu literature se za Posavsku krajinu ustalio naziv »vojna Slavonija«, kako bi se razlikovala od susjedne »civilne Slavonije« pod vlašću hrvatsko-slavonskoga bana.
