prava životinja. Životinje su uvijek bile samo pravni objekti, tj. bića bez ikakvih prava. Tek su povremeno neki teoretičari, od Plutarha do J. Benthama i T. Regana, dokazivali da i one imaju neka prirodna prava i da bi stoga trebale dobiti odgovarajuća pozitivna prava. Sred. XX. st. animalističke udruge i bioetičke doktrine zahtijevale su da životinje ne budu mučene, da divlje životinje uživaju slobodu i očuvani okoliš, da kućne i ekonomske životinje ne budu zlostavljane, da se zabrane borbe životinja, da se ograniče lov, zoopokusi i upotreba životinja u cirkusima itd. Neke od tih zahtjeva usvojili su suvremeni zakoni o zaštiti životinja (u Hrvatskoj Zakon o dobrobiti životinja iz 1999), no još uvijek kao obveze i prava među ljudima s obzirom na životinje, a ne kao prava životinja – zbog čega su životinje i nadalje više ili manje zaštićeni pravni objekti, a ne još pravni subjekti.
