pravna sposobnost, svojstvo pravnoga subjekta priznato normama objektivnoga prava da bude nositeljem prava i obveza. Stjecanje pravne sposobnosti nužno je i dovoljno da se postane pravni subjekt. Fizičke osobe stječu pravnu sposobnost rođenjem, a iznimno ju može imati i začeto, a nerođeno dijete (nasciturus). U modernom pravu sve fiz. osobe imaju pravnu sposobnost, koja je neograničena (tj. mogu stjecati sva prava i obveze) i koja im se ne može oduzeti. Fiz. osobe gube pravnu sposobnost smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom. Pravne osobe, tj. društv. tvorevine kojima pravni poredak priznaje status subjekta u pravu, pravnu sposobnost stječu osnivanjem. Njihova je pravna sposobnost posebna ili ograničena, mogu stjecati samo ona prava i obveze koji su potrebni za ostvarenje njihova cilja. Obujam pravne sposobnosti pravne osobe određuje se statutom ili drugim normativnim aktom koji određuje karakteristike, cilj i djelatnost pravne osobe. Pravne osobe gube pravnu sposobnost likvidacijom, odn. prestankom svojega pravnoga subjektiviteta.
