prazne riječi, naziv (na francuski preveden kao mots vides) preuzet od kin. gramatičara koji su tako u svojem jeziku zvali riječi što u rečenici označuju odnose ili odredbe, za razliku od punih riječi (franc. mots pleins), koje bi, u tom shvaćanju, izražavale pojmove, ili pak, prema današnjem shvaćanju, riječi sa samostalnim leksičkim značenjem (tj. koje označuju predmete, bića, osobe, svojstva, radnje, stanja, itd.). Prazne riječi bile bi »asemantičke riječi«, tj. riječi koje ne mogu same za sebe obavljati funkciju dijela rečenice, niti mu biti jezgrom, nego označuju funkciju punih (punoznačnih) riječi. Prazne riječi odgovarale bi približno prijedlozima, veznicima i sl., a pune riječi imenicama, pridjevima, glagolima. Danas se praznom riječju nerijetko naziva element kojega prisutnost ili odsutnost ne mijenja značenje rečenice, sintagme i sl.
