pretkambrij, u geološkoj kronologiji Zemlje, neformalni naziv za razdoblje od početka njezina formiranja do fanerozoika (od prije približno 4567 do prije 538,8 milijuna godina; → kronostratigrafija). To je jedini tzv. supereon, koji vremenski obuhvaća oko 88% Zemljina geološkog razvoja. Obuhvaća eone hadij, arhaik i proterozoik. Hadij karakterizira početno formiranje Zemlje nakupljanjem prašine i plinova te čestim sudaranjem većih planetezimala, ujedno i stabilizacija njezine jezgre i kore te razvoj atmosfere i oceana. Tijekom arhaika Zemlja se ohladila iz rastaljenog stanja formirajući prvu čvrstu koru, oceane i rane kontinente, uz pojavu prokariota i cijanobakterija koje su stvarale kisik. Proterozoik je ključno razdoblje u kojem su slijedili povećanje udjela kisika u atmosferi, pokretanje moderne tektonike ploča te pojava složenijih živih bića. Iz proterozoika potječu prvi tragovi života: alge i bičaši, ostatci meduza te organizama kojima se položaj u sistematici ne može utvrditi. Australske pretkambrijske stijene sadržavaju fosile kolutićavaca, spužvi, meduza, Tribrachidiuma, čak i koralja iz skupine Pennatulacea (morska pera; srodnici žive i danas). Velike naslage kamenoga ugljena u Kareliji upućuju na razmjerno bujan život u pretkambriju. O klimi ima vrlo malo podataka. Nalazišta tilita (glacijalna ilovača) upućuju na postojanje hladnijih područja ili razdoblja, a unakrsno slojevite stijene na pustinjska područja ili topla razdoblja. Premda je pretkambrijskih stijena malo, one su važan izvor mineralnih sirovina: željeza (95% svjetskih ležišta), zlata, srebra, dijamanata, olova, cinka, mangana, magnezita, i dr.