Primović (Primojević) Latiničić, Paskoje (Paško), hrvatski književnik i prevoditelj (Dubrovnik, oko 1565 – Dubrovnik, 1629). Posljednji pripadnik ugledne dubrovačke pučanske obitelji. Bio je pisar u različitim kancelarijama dubrovačke uprave, a bavio se i novčarskim poslovima. U mladosti se okušao u satiričnom makaronskom pjesništvu, u kojem je ismijavao Korčulane i Kotorane. Sačuvana je šaljivo-podrugljiva zbirka Fioke, u kojoj je ismijavao suvremenike parodirajući petrarkistički izraz i pjesničke konvencije. U rukopisu mu je ostalo nekoliko psalama i veći broj pobožnih pjesama. Jedna je od njih i prijevod pogrebne pjesme Dies irae, koju je objavio u Zrcalu duhovnom (1614). U književnoj povijesti poznat je po djelu Pjesan od upućenja riječi vječne i od poroda Djevičkoga (1614), prepjevu Sannazarova epa De partu Virginis (1526), te po melodrami Euridiče (1617), prijevodu Rinuccinijeve Euridice, koja je poslužila kao libreto za prve opere koje su u Firenci 1600. uglazbili J. Peri i G. Caccini. Primovićev je prijevod prvi prijevod talijanskog opernog libreta na neki strani jezik. Postoje naznake da je taj prijevod, napravljen djelomice na temelju Caccinijeve partiture, bio namijenjen kao predložak za živu kazališno-glazbenu izvedbu u Dubrovniku. Primović se danas smatra jednim od začetnika hrvatskoga književnoga baroka.
