O sadržaju prvijenca i karakteru utjecaja svjedočilo je i vizualno idejno rješenje ovitka (autora
Mirka Ilića) s izrezanim isplaženim jezikom
Rolling Stonesa i »zihericom« kao punk-simbolom. U prvim skladbama progovarali su o oporoj socijalističkoj urbanoj svakodnevici i o društvenim tabuima svih vrsta (npr. o homoseksualnosti u skladbi »Neki dječaci«). Na drugom albumu
Crno bijeli svijet (1980) nihilizam
punka zamijenjen je urednijim postnovovalnim formama. U zvučnu sliku ugrađen je hedonizam
ska-glazbe (»Mi plešemo«), melodiozni
power-pop (»Sam«) i elementi šlagera Ive Robića i
Driftersa (»Sedamnaest ti je godina tek« prepjev je standarda »Save the Last Dance for Me« Doca Pomusa i Morta Shumana).
U razdoblju nastanka albuma Heroj ulice sastav napušta Bogović, a Houra se iznimno pojavljuje u ulozi glavnoga pjevača. Od ostvarenja Zlatne godine (1985) Bogovićevo mjesto trajno je popunio nekadašnji član sastava Patrola Mladen Bodalec, čime je dovršen proces transformacije Prljavoga kazališta iz postnovovalne u pop-rock postavu srednje struje pod jakim, katkad i doslovnim utjecajem U2-a, Dire Straitsa, Brucea Springsteena i drugih vodećih pripadnika ondašnjega mainstream-rocka. Primjer elegične skladbe »Mojoj majci«, napisane za album Zaustavite Zemlju (1988), a inspirirane majčinom smrću, svjedoči o Hourinu umijeću da osobnim temama (u sviračkoj kemiji i u komunikaciji s publikom) osigura univerzalnu, prepoznatljivu crtu u svjetlu osnaženoga nacionalnog zanosa.
Čak i u kasnijim, manje cijenjenim ali komercijalno uspješnim stvaralačkim etapama Houra je pokušao uspostaviti ravnotežu između dva temeljno suprotna, gotovo nepomirljiva impulsa. Prvi izvire iz autentične suprotstavljenosti u odnosu na »elitu« i na društveni establišment, bez obzira na to unutar kojega se društvenog ili političkoga konteksta taj establišment formirao. Drugi se odnosi na vještinu prilagođavanja promjenama na svjetskoj glazbenoj sceni, ali i unutar domaćih društvenih, kulturnih i političkih odnosa.
Album Lupi petama, … (1993) sadrži nedvosmislene reference na ratna zbivanja u Hrvatskoj, a iduća ostvarenja (S vremena na vrijeme, 1995., Dani ponosa i slave, 1998) također sadrže kombinaciju socijalnih i intimnih tema. Kolažom ska-elemenata, power-popa, boogieja i klasičnoga rocka, album Radio Dubrava (2003) svjestan je povratak vlastitim korijenima. Godine 2008. sastav je objavio dvostruko, obljetničko izdanje Tajno ime, a 2012. izašao je album Možda dogodine na kojem (u skladbi »Viva«) gostuje nekadašnji član Davorin Bogović.
