projektor, uređaj za prikaz slika projekcijom na neku podlogu (zaslon, ekran, platno, zid ili sl.). Prema načinu rada projektori se dijele na, a prema svojim pretečama nazivaju, dijaskop, episkop, ili epidijaskop. Dijaskop služi za projekciju slika izrađenih na nekom prozirnom mediju kroz koji prolazi snop svjetlosnih zraka. Takav je uređaj npr. dijaprojektor, kinoprojektor, aparat za povećavanje, grafoskop. Episkop služi za projiciranje površine neprozirnih predmeta (npr. slika u knjizi, biljnih listova ili kakva trodimenzionalnoga predmeta). Epidijaskop je projektor koji može poslužiti i kao dijaskop i kao episkop.
Kinoprojektor služi za projiciranje filmova. Konstruiran je za određeni format filmske vrpce, a postoje i kombinirani projektori za više formata. Sastoji se od mehaničkog, električnog, optičkog i tonskoga dijela. Filmska vrpca prolazi kroz projektor standardiziranom brzinom od 24 sličice u sekundi. Otkriće kinoprojektora bilo je presudno za razvoj kinematografije, odn. prikazivanje za masovnu publiku.
Grafoskop je vrsta dijaskopa kojim se projiciraju slike, obično crteži i tekst, izrađene na prozirnim folijama; zbog jednostavne izradbe sadržaja na folijama, jednostavna uređaja i rukovanja često se rabi kao pomoćno sredstvo kod predavanja i prezentacija. Sastoji se od kutije u kojoj je snažna žarulja i ventilator za hlađenje, te velika leća odozgo (kolimator), kojom se svjetlosne zrake dovode u približno paralelni snop. Na tu se leću polaže folija, kroz koju prolazi svjetlosni snop do zrcala smještenoga na nosaču iznad kutije, koje usmjerava sliku naprijed na projekcijsku površinu.
Dijaprojektor služi za projekciju dijapozitiva, tj. fotografija izrađenih na transparentnoj podlozi (→ fotografija). Izvor svjetlosti je žarulja; svjetlost prolazi kroz kondenzor, pa paralelne zrake dolaze do dijapozitiva. Prolaskom svjetlosti kroz dijapozitiv, a potom i kroz objektiv dijaprojektora, ocrtava se slika na projekcijskoj površini. Ulaganje i zamjena dijapozitiva može se provoditi ručno, ili automatski iz spremnika (magazina). Za projekciju se obično rabe dijapozitivi umetnuti u posebne okvire koji olakšavaju ulaganje, a mogu biti sa staklom ili bez stakla. Kako ne bi došlo do deformacije dijapozitiva zbog povišene temperature, projektor se oprema ventilatorom i toplinskim filtrom. Dijaprojektorom se slika može projicirati na bilo kakvu podlogu, no za neiskrivljenu sliku ona mora biti bijela i ravna, a za kvalitetnu projekciju rabe se posebne podloge, tzv. projekcijska platna. Danas se za reprodukciju najviše koriste kristalna platna s usmjerenom refleksijom, koja daju vrlo kvalitetnu sliku, ali samo iz razmjerno uskoga kuta gledanja. Kadšto se koriste i posebna platna na koja se stranično obrnuta slika projicira sa stražnje strane. Širina platna treba biti veća od sedmine udaljenosti s koje se slika gleda, a udaljenost projektora od platna, osim o jačini izvora svjetlosti, ovisi i o žarišnoj daljini objektiva.
Projektor s tekućim kristalima (projektor LCD) rabi se za projekciju digitalnoga slikovnoga predloška. Način na koji se tim projektorom slika projicira sasvim je nalik onomu kod dijaprojektora; bitna je razlika to što je, na mjesto dijapozitiva, u projektor ugrađen prozirni element od tekućih kristala, na kojem se prema računalno generiranim el. impulsima formiraju slike. U novije doba takvi se projektori rabe za prikaz digitalnih fotografija ili videa, multimedijske prezentacije, a sve češće i za kućno kino. Postoje i izvedbe digitalnih projektora u kojima je element s tekućim kristalima zamijenjen nekom tehnologijom sličnih svojstava.