prometno pravo, sustav pravnih pravila kojima se uređuju odnosi između sudionika u prometnom sustavu i prometnim granama. Prometno pravo poistovjećuje se s transportnim pravom, iako je promet širi pojam jer osim transporta obuhvaća i operacije u vezi s transportom, te komunikacije. Transportno (ili prijevozno) pravo sustav je pravnih pravila kojima se uređuju pravni odnosi između fizičkih i pravnih osoba koje sudjeluju u transportu stvari, putnika i energije s jednoga mjesta na drugo u nacionalnim i međunar. okvirima. Svaka transportna grana ima i svoje specifičnosti koje podliježu normiranju. Sukladno tomu, može se govoriti o posebnim, granskim transportnim pravima: cestovnome, željezničkom i zračnom transportnom pravu. Prometno pravo u širem smislu riječi sustav je upravnopravnih i imovinskopravnih pravila kojima se uređuju društv. odnosi sudionika prometnoga sustava. Suvremeno shvaćanje prometnoga prava podrazumijeva podjelu toga prava na određene podsustave (grane): pomorsko pravo, željezničko pravo, cestovno pravo, zračno pravo, pravo unutarnje plovidbe, poštansko pravo, telekomunikacijsko pravo, cjevovodno pravo, špeditersko pravo, agencijsko pravo (u vezi s transportom, odn. prometom), pravo multimodalnoga transporta, skladišno pravo, osigurateljsko pravo, pravo robnotransportnih centara, logističko pravo (u vezi s transportom i fizičkom distribucijom). Neke su se od tih grana (sustava) afirmirale (pomorsko, željezničko, cestovno pravo), a neke su tek u fazi konstituiranja i afirmiranja (cjevovodno pravo, pravo multimodalnoga prijevoza). Svaki od tih sustava uređuje se na međunarodnoj i drž. razini. Pritom se nastoji postići što viši stupanj unifikacije (ujednačenja), i to u dvama smjerovima: a) ujednačenje između domaćih i međunar. izvora prava (ista načela pravnog uređenja međunarodnog i nac. prijevoza); b) ujednačenje na međunar. razini (težnja da što veći broj država primjenjuje ista pravila glede uređenja međunar. prijevoza). Složenost odnosa između aktivnih sudionika u suvremenom prometu nametnula je potrebu osamostaljivanja prometnoga prava kao znanstv. discipline i pozitivnoga prava. Taj je proces započeo donošenjem i ratificiranjem prvih međunar. konvencija koje su regulirale pravne odnose između stranaka u međunar. prometu. Prve međunar. konvencije donesene su u pomor. prometu, potom su slijedile konvencije u zračnom, željezničkom i cestovnom prometu, prometu unutarnjim vodama i dr. U drugoj pol. XX. st. odvojilo se prometno pravo od trgovačkoga prava. U strukturi prometnoga prava prevladavaju pravila pomorskoga i željezničkoga prava. Pravila pomor. prava obilježuju dispozitivnost i neformalnost, a željezničkoga kogentnost i formalnost. Pravila drugih prometnih grana nalaze se između pravila pomorskoga i željezničkoga prava. Primjerice, pravo unutarnje plovidbe najbliže je pomor. pravu (u nekim državama ono je izjednačeno s pomor. pravom); cestovno pravo najbliže je željezničkomu pravu, ali ga ne obilježuju kogentnost i formalnost; zračno pravo, poštansko pravo i telekomunikacijsko pravo nalaze se između pomorskoga i željezničkoga prava.
