prozopopeja (grč. προσωποποιία, od προσωποποιεῖν: učiniti osobom) (lat. fictio personae: oličenje), u retorici, figura mišljenja kojom se neživoj pojavi pridaju osobine živoga bića. Temelji se na pripisivanju lika nečemu što je bezlično kako bi se omogućilo da to postane dostupno osjetilnom iskustvu. Prozopopejom se stvara dojam prisutnosti neke zauvijek odsutne osobe, izgubljena predmeta, vremenski ili prostorno udaljena događaja ili nadnaravne pojave. Postupak se prozopopeje sastoji u antropomorfizaciji, kojom se, u vrsti obrambene reakcije, nečemu što se otuđilo i prijeti podaruje umirujuće prepoznatljiv oblik. Prozopopeja se razlikuje od srodne figure personifikacije po tome što stvara svoj predmet, tj. uvodi ga u postojanje, umjesto da ga samo preobražava kao već postojeći.
